pjesma dana i JJ-ove baljezgarije

Ne dam da ovaj osjećaj ode

Napravljen sam od samoće
znam čudna sam nevolja.
koja dođe i ode kad hoće
a ti si čekati umjela
i neka pjesma sama poteče
nježna i divlja u isti mah
haljinu skini ugasi svijeće
sa usana mi ponesi dah

ne dam da ovaj osjećaj ode
negdje u meni tvoj je znak
i pramen vatre i kap vode
ti si svijetlo sve je mrak

Subota uvečer čaša vina,
i tvoja soba svijeta kraj
noćas se poput iz nekih daljina
u oči mi pogledaj
kroz prozor ulaze svjetla grada
i ključa vode mlaz
neka vozovi bar za sada voze u krug i bez nas